svabo
Pise: Predrag Blagovčanin
„Izađite i glasajte 2014. godine tamo gdje ste glasali i 1. marta 1992. godine na referendumu za nezavisnost Bosne i Hercegovine“.
Nakon što su se smirile političke strasti nakon izbora u Srebrenici koordinator i aktivista inicijative „ Glasaću za Srebrenicu“ Emir Suljagić prošlog mjeseca zajedno sa predstavnicima nevladinih organizacija potpisao je sporazum kojim je označen početak djelovanja građanske koalicije simboličnog naziva „1. Mart“. Sporazum o osnivanju koalicije potpisale su organizacije civilnog društva, udruženja žrtava, boraca, povratnika, izbjeglih i raseljenih osoba te asocijacije i pokreti koji djeluju na utvrđivanju istine, borbe protiv genocida i zaštiti ljudskih prava.
U zadnjih dvadeset godina svjedoci smo mnogobrojnih koalicija, inicijativa, sporazuma koje realno gledajući nisu donijele nikakav napredak niti su na bilo koji način unaprijedile političke i društvene odnose u Bosni i Hercegovini.
Međutim, Emir Suljagić i aktivisti koalicije 1. Mart za razliku od svih dosadašnjih inicijativa nude jednu genijalnu ideju: Formiranje zajedničke multietničke liste sa predstavnicima stranaka koje ne negiraju genocid iz RS-a za predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH i Narodne skupštine Republike Srpske. Gledajući matematički jasno je da je na teritoriji koja se sad zove RS prije rata živjelo 24 % Bošnjaka, 20% Hrvata i 3% ostalih što je u konačnici 47 % stanovništva. Kad se uzmu u obzir ti parametri dolazimo do zaključka da se ni jedan amandman na Ustav niti bilo koji zakon u skupštini RS-a ne bi mogao donijeti bez pristanka Bošnjaka i Hrvata što predstavlja korak ka reintegraciji Bosne i Hercegovine u multietničku zemlju kakva je i oduvijek bila.
Dakle, krajnji cilj je regrutacija oko 100.000 birača koji bi glasali za zajedničku listu, a rezultat bi bio najmanje pet poslanika direkno izabranih iz RS-a u Predstavnički dom PS BiH.
Realizacija ove ideje odnosno formiranje zajedničke liste ima ogroman značaj za Bosnu i Hercegovinu jer bi se konačno obesmislilo suludo entitetsko glasanje i napokon bi demokratska većina imala priliku da artikuliše svoju demokratsku izbornu volju što zadnjih 17 god. nije moguće zbog suludog ustrojsva ove zemlje.
Dakle, Suljagić je konačno našao mehanizam kojim može stati na kraj jednom sistemu koji se temelji na političkoj trgovini čiji se predstavnici ne obaziru na rezultate izbora i osnovne principe demokratije u koje se svakodnevno zaklinju.
Predsjednik RS-a i SNSD-a Milorad Dodik žustro se usprotivio formiranju koalicije i rekao da svi koji se prijave u RS da bi glasali nisu tu dobro došli. Najavio je i izradu zakona koji će ih spriječiti u njihovoj namjeri da glasaju tamo gdje su živjeli prije rata i u svom maniru zaprijetio sudskim i krivičnim prijavama. Međutim, Dodik nije najveći problem s kojim se suočava inicijativa 1. Mart.
Najveći problem je nepostojanje adekvatne političke partije na državnom nivou koja bi mogla postati partner u ideji stvaranja jedne normalne i funkcionalne zemlje. SDP kao politička partija koja je do posljednjih izbora baštinila ideju etatizma odnosno predstavljala jednu partiju koja se bori za građansku Bosnu i Hercegovinu, izgubila je kredibilitet isključivo jer je državne interese zamjenila ličnim, partikularnim interesima. Kada Zlatko Lagumdžija prodaje državu za fotelju ministra vanjskih poslova, jasno nam je u šta se SDP pretvorio.
Inicijativa 1. Mart predstavlja jedan od zadnjih pokušaja mijenjanja postojećeg stanja i skidanja lanaca koje su nam nametnuli veliki zaštitnici naših nacija kojima su stolica i službeni automobil važniji od toga kako im nacija živi i ima li šta jesti.
Nama ne preostaje ništa drugo nego da se nadamo, a oni koji vjeruju u boga i da se pomole, da će se do sljedećih izbora na našoj političkoj sceni pojaviti partija koja će istinski zastupati ideju građanske Bosne i Hercegovine. Zemlje Bošnjaka, Hrvata, Srba i ostalih barem do promjene Ustava.
Zato kad budete izlazili na izbore sjetite se za šta ste glasali 1. Marta 1992. godine.
Add comment